...lijepljenje ogledala
i nešto
...krpljenja i kotlokrpljenja
Nakon... Nakon što je u istim mjesecima izgubila izvrstan vid i povratila dobar glas, nakon što se šišala četiri puta u deset dana, od čega dvaput sama i niti jednom nakon ne odlučila - pustiti kosu, nakon što je dobila kilu i po, nakon što je kupila prvi kožnjak i bacila se fajterski u drugu krizu srednjih godina... sa sretnim ishodom, blistala tri dana zaredom iz golog inata, izborila si 76 komplimenata, pa rekla: "I still have it!" i "ajmo sad nešto za stvarno", nakon što se mlada po treći put i gizdava po ne zna se koji vratila dugoj priči s kojom je zapela, pa nastavila stajati na istoj trotočki, nakon što je brzala naprijed s drugom pričom - o jednoj mladosti… a i bliže, koju je pričajući htjela poništiti jer je previše znala o njoj, nakon što si je, gledajući u jedne oči i opet priznala da nije šutnja sve što sija, nakon što joj je kompetentna osoba rekla da jedna od njenih ljubavi po svojim simptomima nije bila ljubav nego prije klasični srčani udar, nakon što je i opet poljubila ovlaš i neiskreno, ali nije on the first date, nakon što je rekla i neke laži, nakon što si je milijoniti put potvrdila da kompromis ne pije vode, bar ne kod nje, napisala je o sebi i ono što je mislila da nikad, ali ama baš nikad neće... Napisala je... Nikad ne bih mijenjala ovo što sada znam, za ono što sam imala onda ... ili nisam. (a da je to i mislila...) tessa k |
dvostruko
trompe l'oeil
 Ljudi koji gledaju očima vjerojatno imaju svoje razloge za to. Kao i dugoročnu korist. Ne bih znala... Ja ne gledam očima. Tek povremeno uspijem uloviti svijet s dva različita oka. ... Žene koje žive dvije stvarnosti ne stignu se propisno pobrinuti ni za jednu. tessa k |
ab aeternonajteži dio držanja sebe u vlastitim rukama je pustiti se...  rekla je: ja sam točno ona koja mislite ... ali nisam za vas tessa k |
Fill in the sky Suzana Nebo je jutros reklo; Fill in the blanks, Suzana. Gledajući strmo uvis pomislila sam; - I’m going back to my roots. Pa ok... Lancuni? Ptice? Kajde? A onda sam pomislila; - Bože, a riječi... Kamo sam smetnula riječi? ... Nedavno sam progovorila. Nekidan sam dovršavajući jednu nevjerojatnu priču prema istinitom životu i predajući je u bolje ruke, rekla; - A onda sam zaboravila čitati. Potpuno zaboravila. Na godinu dana. Ja koja bih i nakon što bih se vratila u tri u noći morala pročitati barem pet strana, u godini u kojoj sam spašavala vlastiti goli život nisam pročitala niti jednu rečenicu. Niti jednu. Za čitanje je ipak potrebna određena doza mira. … Jesam li prestala pisati Tessu zato što sam je nedavno progovorila? Ili je za pisati sebe ipak potrebna određena doza nemira... (I zašto se osjećam kriva kad pružam onu sebe koja nije na rubu pogibije...) Suzana |
O čovjeku od soli
(triptih) Kad on nedostaje, to onda ovako izgleda...    _______________________________________________________________________________________________________________________ I morate mi vjerovati. Ja sam bila tamo... Ja znam... tessa k ... Iz njega čujem glas bez riječi, Ćutim snagu golog tijela, Ja slaba, svakodnevna, Kroz igru riječi sve bih htjela... |
BUĐENJE probudila sam se sa sjećanjem na jedan od najljepših snova ikad. u nastavku dana dok me na silu preuzima hiljadu drugih stanja, ja svoje misli predem oko njega i jedino što želim je vratiti se jedno polje unazad. bio je to užasno običan san; baš ništa u njemu nije bilo čudesno, neubičajeno, nezamislivo ni prekodivno. samo... tako je trebala izgledati jedna stvarnost. tessa k |
kao knjiga po hrptu... Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao. Moj pravi život, ja sam samo disao. (Zapis na pragu, Tin Ujević) ______________________________________________________________________________________________________________________________ ... rekla sam: - znaš, ja ću vjerojatno plakati na toj promociji. jako... nasmiješio se i rekao: - pa nemoj, ako baš ne moraš. rekla sam: - mislim da moram. ta knjiga... to nije knjiga. to sam ja. tessa k |
to be continued...  - britka si na jeziku, tanana u emocijama... rekla je; - znam da me je teško spojiti u jednu. postoje dvije oprečne struje u meni... nasmijao se i rekao: - barem... voljela je taj smijeh. onda se i sama nasmijala i rekla: - zbilja ne znam kako ćeš... dva su ti graha pala sa mnom; izgleda da imamo parne i neparne susrete. ovo danas je očigledno bio "parni"... a slijedeći ću ti put onda opet biti tužna. onda se zamislila i rekla: - iako... mislim da ću od sljedećeg puta biti tužna nekoliko puta zaredom. ispričati ću ti onu priču... mogla bi potrajati. rekao je: - nekad se dva dobra sretnu i sastave u jedno bez najave. pričaj mi sad... najednom je zadrhtala. osjetila se kao da se sprema vratiti u snježnu kuglu. podvukla je stopala pod sebe i rekla: - hladno mi je... donio je deku i umotao je, a onda blago ponovio: - pričaj mi sad... pomislila je kako možda nikad neće ući u topliju mećavu. - bila je jedna obična srijeda, najobičnija - kao što će biti ova sutra, započela je, a ja sam... ... dvije stvari; prva; srijeda sutra, danas već nije obična. druga; jednom će i ovo biti san? parno i neparno oko dvije slike, dvije struje, dva graha, dva dobra u jedno i dvije stvari...tessa k |
Zid u pothodniku Ponekad ne kažem one riječi koje sam mislila reći. Ponekad kažem suprotno od onoga što mislim ili znam, pa nekad radije preselim srce u pothodnik i smjestim ga ispod grafita - "jebeš zid na kojem ništa ne piše". jer znam da dok pišem metafore svog nevidljivog života, onog koji nije kuća, poso, birtija ... metafore onoga što sam htjela, što sam mogla, onoga što sam zahvatila, što je iscurilo kroz prste, a što je ostalo kao mastan talog od kave, promašujem toliko potpuno... ______________________________________________________________________________________________________________________________  da bih si na zidu u pothodniku trebala nacrtati metu. tessa k |
Autostrada on je vozio brzo, jako brzo, potpuno nesvjestan toga, ja sam gorjela još brže, još nesvjesnija, ali to nije dio ove priče. ovoj priči pripada da sam ja dok je on vozio svojski strepila, a par iza nas se svojski trudio da nas ne izgubi. u tom paru - On je slikar pun duha, a Ona predivna... nestvarno predivna kako jedna muza jedino i može biti. on vozi loše, ona ne vozi uopće, oni strepe oboje i gore jedno za drugo... ali ne sagorijevaju, no ni to nije dio ove priče, već to da nas slijede tog davnog ljeta po talijanskim autostradama, mahnito nas slijede, da to je izraz, jer jedino nas tako neće izgubiti; mi kažem mahnito vozimo... iako ja u stvari ne vozim - ja gorim i strepim. plan je bio da ih vodimo trećem paru; prijateljima u jednom malom mjestu u Toscani, ali onda u vožnji nas dvoje mijenjamo plan i odlučujemo ipak prije ući u Firenzu i pokazati im grad koji oboje volimo i koji će nam se uskoro isprepriječiti na putu. pa ulazimo u Firenzu, vrtimo se, kružimo, gubimo, orijentiramo, tražimo parking, parkiramo... izlazimo iz auta i protežemo noge, a i naši prijatelji su već tu i dok izlaze iz svog, ja jasno vidim otpuštanje grča na njegovom licu i kako olakšanje smjenjuje napetost jer više... bar nakratko, ne mora ganjati naše tablice ispred sebe. pa onda dok se osvrće oko sebe i znatiželjno upija okolicu u kojoj se obreo on pita: - a je li, bogati... di smo to mi? ... ta rečenica... antologijska u mom životu. koliko je samo puta izlaz "Firenza" bio najavljivan na autoputu... i koliko smo se samo dugo onda vrtili gradom, sa svim njegovim smjerokazima i znakovima i prepoznatljivim simbolima. a on je uspio ne primijetiti Firenzu. ... i sad... naravno da je i ova davna priča, priča o nedavnoj meni. a priča bi išla kao; vozila sam nekim drugim autostradama i nisam ganjala sebe ovdje...a pogotovo se nisam ganjala grozničavo, pa se onda još penalila za tipfelere i nedovršene misli... vozila sam drugim autostradama, vođena nečim drugim na putu prema jednoj maloj destinaciji koje nema na karti. i sad... ni sama ne znam kako - našla sam se u Firenzi. jer sam strepila da ne izgubim onog kog' slijedim? jer sam se prepustila? jer je on odlučio za mene? pojmanemam... u Firenzi sam. ... slikar se onda zaljubio u Firenzu, ofkors... jer ta Firenza, znateveć... ludnica načisto. tessa k |
Šutnja kad je mojane uranjam isprane boje u intenzivne mirise. ne puštam riječi u noć; predamnom gore dani, a svaki mi još uvijek grije leđa na svom zalasku. šutim? šutim. jednom kad progovorim ... probiti ću zvučni zid. _________________________________________________________________________________________________________________________  (probijanje zvučnog zida... by tessa k) rekla sam: - ok, sve ću ti ispričati.. sve! i zašto sam i kako sam i kojim trasama dovde došla. pa ono... take your time. i zaveži pojas. (zbilja se nadam da ne boluješ od vrtoglavice.) tessa k |
Kada vrijeme stane Od tada nisam prestao koristiti se književnošću kao načinom da uništim vrijeme, a pisanjem kao načinom da ga zaustavim... (Francuski roman, Frédéric Beigbeder) ... Nikad nisam bila ubojica vremena; meni je oduvijek nemoguće namaknuti ga dovoljno za život i trebale su mi dodatne doze... u redovnim vremenskim razmacima svakih dvanaest sati, koje bih, nenamirena, otimala od noćnog režima centralnog vremena. Ipak; ovaj drugi dio citirane misli; a pisanjem kao načinom da ga zaustavim... taj dio mi je tako blizak. Ipakije; posljednjih sam tjedana pokušavala pokrenuti jedno vrijeme koje je stalo - trudila se ubrzati jedno jako osobno vrijeme. ... Danas je u Zagrebu ponedjeljak, datum je 16. travnja, sati je 16.02.; moje kazaljke su se ponovno poklopile s kazaljkama službenog vremena. Netko misli na mene? tessa k |
Who is FRAGILE in rokenrol
... na brdu za razmišljanje  Neki dan kaže mi kompetentna osoba: - Mama, PJ Harvey baš jako liči na tebe. Stiltam se. Mislim: - Zar i ti sine D.? A onda... - Ne, ovo je ipak drukčije. Posve drukčije. Prvi put ona liči na mene, a ne ja na nju... Pa još: - Što je u stvari ispravno... mislim ja definitivno ne mogu ličiti na nju. Po mom sudu samo je potpuno nenormalna osoba mogla ostaviti Cavea. Pjesmu sam odbila prevesti. A dok sam gledala u nježno lice s kojeg sam uspijevala skinuti svaku sjenu do sada, mislila sam: - Ako ti neka rokerica slomi srce... uf _________________________________________________________________________________________________________________________ ... Jutros sam si benovelentno dopustila zbrajanje. I ok... bila sam potpuno nenormalna barem __ puta. Ali svejedno... ja nisam ostavila Cavea. Mislim, to ni druge potpuno nenormalne osobe ne mogu shvatiti. ... Nisu rokeri slamali moje srce. Nisu ni oni drugi. Slamala sam ga sama.  Fender (medium) FRAGILE... by tessa k Ali čini se da sam ga uvijek imala u nepotrošivim zalihama... tessa k
|
pesica koju nemam
iz mogućih razloga za riječi ja sam uglavnom izbrisala toplinu.
nekim riječima sam je ipak obećala, ali kasnije… onako kako se djeci obeća pas; "jednom"... kad dovoljno poodrastu da se sami o njemu brinu. ________________________________________________________________________________________________________________________  jučer šećem s prijateljem. poslije... u slabašnom snu jedna mi se misao vraća uporno... kao Lassie kući, čas bojažljiva, iscrpljena, slaba, čas sigurna i na svom terenu, vođena sa željom da moj jastuk zgrabi zubima, pa snažno protrese glavom iz šije. ujutro mu pišem: poslije sam razmišljala o onoj tvojoj rečenici da su psi kao i njihovi vlasnici i najednom, zgromila me spoznaja da ja ne bih voljela svoju pesicu. a niti ona mene. i bilo mi je tako žao te pesice koje nemam. steglo me srce za nju. ... a o sebi da ne govorim. ... eto to sam napisala davno jutros. isti osjećaj jake krivnje još uvijek grebe po mojim vratima. pa molim nekog da udomi pesicu koju nemam. molim nekog da je makne s mog praga. u korist svog dizanja ruku od... mogu reći da je životinjica potpuno nepripitomljena i neodgojiva... izrazito naglih i rizičnih pokreta, toliko svojeglava, slobodna i gladna života da nikad ne sluša, niti ikoga čuje dok duboko uzbuđena napinje svoje tijelo u luku bezglavo stremeći opasnosti, da srlja u nevolje, da radi ljudima štetu, veliku... ponekad neprocjenjivu, da će se potući i s ćoporom čagljeva ako treba, ali će stati kao ukopana pred nekim tko joj ne želi nauditi, ... ljudima i - ni makac! da zubima snažno ulovi svaki gležanj za koji pomisli da je ušao na njen bogomdani teritorij. da maženje u njoj izaziva obijest. i da... postoje i neke predaje o tome da jednom kad se preda... kad pobijedi talog sjećanja... nagomilani oprez, zov predaka, instinkt preživljavanja... da jednom kad odluči izložiti svoj trbuh, a pod dlan podmetnuti vrat koji pulsira žurnim srcem, da ista ta nemoguća zvjerka zna biti baršunasta i topla, podatna i predana, povjerljiva i odana, blaga i meka zaigrana kao dijete i vjerna ... kao malo tko. ja o tome ne znam ništa. tessa k  p.s. a o sebi (da) ne govorim. |
O ratnicama u nekoliko županija, a i bjelosvjetskije
(bez krzmanja)
 nedavno dok zujimo po Zagorju, u času dok šećemo unutar velikotaborskih zidina, D. me pita: - mama, a zašto u Zagorju ima toliko dvoraca? N. mu odgovara, bez sekunde krzmanja: - to ti je zato jer su Zagorci bili poznati ratnici. smijem se još par dana i u južnijoj županiji. ... jučer odgovaram na upitni mail prijatelja iz treće nesusjedne županije. pišem; - ti si lud. kako to misliš "da ti napišem"? vjeruj mi, uz najbolju volju ne mogu napisati što mi se izdogađalo. previše je toga. a i komplicirano je za ne povjerovat'. za to ti treba cijeli godišnji. ili bar pošteno popodne... aj čekamo taj tvoj seminar u Zagorju, pa se onda vidimo. ja sam ti baš dušu dala za vodanje po Zagorju. ja sam ti vodičica s iskustvom. - završim, a u sebi još nadopišem - ...ratnika. odgovara mi: - ne znam znaš li ovu pjesmu, mon guide? Zagorski breg bio je prazan ispred mene hodala je S.Mathalie imala je lijepo ime, moj vodič: S.Mathalie... Zagorski breg se bijelio pod snijegom - tepihom i slijedio sam te hladne nedjelje: S.Mathalie... Govorila je čudesnim riječima o revolucijama u sebi mislio sam već kako nakon dvorca muzeja idemo u neku klijet piti kuhano vino... Zagorski breg bio je prazan Uzeo sam joj ruku, osmjehnula se Imala je tamnu kosu, moj vodič: S.Mathalie... S.Mathalie... smijem se. smijem se jako dugo. onda odgovaram: - kako ne bih znala... na toj sam pjesmi počela učiti francuski. a onda sam se bez imalo krzmanja zaljubila u ruske pjesnike. eto, to ti je život... moj. krivo obaviješten. nikakvi seminari tu ne pomažu. tessa k |
O Volvima i ribama taj Volvo je li... bio je to divan auto. totalno kul bez ikakve sumnje. toliko staromodan da je to teško zamisliti. ali... koliko me taj benzin koštao... pfu. pa sam kupila taj neki mali, malecki, majušan crni, ali isto van standarda. i dok mi je tip tog majušnog (prava prilika!) prodavao, rekao je: - evo sad imate jedinstven auto u gradu. ja sam rekla: - ali ja neću jedinstven auto, ja već imam jedan jedinstven auto... ja hoću normalan auto. a onda sam kupila drugi jedinstveni auto i sparkirala ga u svoje dvorište. pa sam tri godine imala dva jedinstvena auta u gradu. a kad uzmem i uredski... to kad nastupi frka sa gumama - zna biti i gušće... (mislim ta promjena ljetne u zimske, zimske u ljetne... uvijek kasnim po par mjeseci, u stvari stalno imam suprotne) i jednom kad je Karmen dolazila k meni, (na vrh brda... precizno) zove me s moba... s ulice i kaže: - ti nisi normalna, imaš tri auta u dvorištu... ti zbilja nisi normalna. di da ja sad parkiram? no eto... onda sam odlučila prodati Volvo, a i mali unikatni, pa prvi put u životu... imati barem normalan auto, ... kad već fali normale, pa sam došla u ured i rekla prijateljici Mirni: - Mirna, aj mi prodaj auto. mislim ta se kuži u aute... ono, za ne povjerovat, a vozi i motore... i sjedne ona do mene i onako... u dvije minute stavi sedam oglasa za taj mali na sva glasila ove zemlje, a ja je gledam totalno impresionirano... i mislim: - ok... nisam ni ja glupa. sad ću ja i Volvo tako. i sjednem i... da skratim - otelo mi tri sata života. dva oglasa. ali sam još nešto i zbrljala u svemu tome, naravno... i uglavnom sam u istom plavom glasilu stavila isti oglas - dvaput, ali da ne bi bilo banalno i dosadno (jer toga se ovdje bojimo k'o vraga) - s dvije različite cijene! (ovo je ograđeno mjesto za smajli) i sad... zovu ljudi pa pitaju: - a vi prodajete dva Volva? hjah, trebalo mi je da shvatim... e sad... širi kontekst... najširi kontekst je taj da ono što mene ne zanima, to ne postoji (to sam sigurno rekla bar 786 puta) pa recimo auti... tough... a i oglasnici...i sve tako neke stvari. tu sam skroz nesposobna i ne mogu se natjerati da se osposobim. eto, ne mogu. pa je recimo moj mali malecki (prava prilika, kažem) i sad u nekom glasilu, i dobijem ja jučer mail - a jel možete vi staviti i sliku tog auta? i što da vam kažem... ne mogu. ja... koja otfotkam 786 slika tjedno i objavljujem ih i bluram ih i radim galerije i rušim servere i zasipavam ljudima inboxe... ne mogu odslikati svoj auto! ...i poslati jednu sliku mailom eto... to je jače od mene ne mogu... a malo uži od najšireg konteksta je bio taj da sam ja u toj fazi bila totalno... uf, emotivno slomljena i bolesna nešto, a strepila sam da sam još bolesnija... i bila sam totalno izmučena raznim doktorima i šavovima i punkcijama, totalno... i užasno nesretna. i kad bi me netko nazvao... ja bih se javljala glasom tipa ono - koji k hoćeš? (to da sam na pitanje koji je motor unutra, iz knjižice glatko isčitala "OTTO ČETIRI TAKTA"... o tome već postoji zaseban post) no uglavnom... nazove taj neki fini glas, i ja tom glasu, prvom od njih ne znam koliko, ne kažem: - koji k hoćeš, nego ono... pristojno pozdravim. on kaže: - Vi prodajete Volvo? ja: - da, ali ne dva. on: - koja sad dva? ja: - zabunom sam stavila dva oglasa (tu nešto još ubacim, kao smotana), pa ono... recite na koju cijenu ste se navukli, mislim... da si ne krademo vrijeme. on: - ma nije bitna cijena. ja sam zaljubljenik u taj model Volva. recite mi prvo o autu... ne razumijem zašto ste napisali da nije u izvrsnom stanju. ja: - ??? pa kad nije. on (čudeći se): - joj Vi ne znate kakvi su ljudi. svašta napišu. ja (čudeći se): - mislim, što da napišem da je u izvrsnom stanju, pa Vi onda dođete i što onda? ukrali smo si vrijeme. on: - ja Vas razumijem... ja sam isti takav. i tu mi sad nešto kako se razumijemo... pa onda ja opišem Volvo u pravom autentičnom neizvrsnom stanju. on: - i koja je cijena? ja: - gledajte... tamo piše ta druga cijena, koja ni ta nije ona prava, jer je Mirna rekla da bih se ja sad tu trebala još nešto kao cjenkati, ali meni Vam to sve ide tako na živce... napumpavati cijenu, da bih se kasnije mogla cjenkati, pa smo onda kao i Vi i ja zadovoljnji... mene to strašno nervira i krade mi vrijeme. on: - joj, ja sam vam isti kao i Vi. ni meni se to ne da. ja sam Vam svaki auto koji sam kupio - preplatio, a svaki koji sam prodao - dao ispod cijene. ja: - jeste Vi možda riba u horoskopu? on: - jesam. 21.2. ja: - !?!?!!!!! i ja... eto! kupio je moj auto. riba rođena 21.2. p.s. danas mi se pristojni tip javio pristojnim pozivom na pristojnu vožnju u obnovljenom Volvu. uglavnom... auto je u izvrsnom stanju! štedim da ga otkupim nazad. u međuvremenu...  prava prilika! tessa k |
"punkness" i tko je meni kul
nekidan pismo od prijatelja fotografskog Gandalfa: - vidim da si na ajfon instagram stavila. eh vi šminkeri... ali ajd dobro, još si daleko od toga da izgubiš svoj punkness. :) otpisujem: - nisam krosmajhart... ali aj vidi ove. ove su mislim baš pankerske. - genijalne su... fakat. i da. žešći punkeraj. :) - gle... ne znam to za punk, ja ti oduvijek miješam i stilove i žanrove... ali ovako kul djecu može imati samo ultimativno kul mama, štonedada? ______________________________________________________________________________________________________________________________ TKO JE MENI KUL            ovako kul djecu može imati samo ultimativno kul mama, štonedada?  tessa k |
Kako?
izloženo.
... suncu, svjetlu, mirisima, nebu. vjetru i pogledu. providno i prozirno, transparentno, a nerazumljivo, neshvatljivo... neuhvatljivo, sporedno i nebitno, umnoženo... uvijek isto i svaki put drukčije, stoput zaprljano... stoput oprano, isparano, bez margina... neporubljeno, s vjetrom u jedra, s propuhom kroz pređu, s mirom... nemirna, s lakoćom... po bjelini, bez dodira sa zemljom, bez potrebe za tlom, visoko na žici...  tessa k |
o sjaju u 1000 riječi ______________________________________________________________________________________________________________________________ (i dvije zadržane) tessa k |
Tessa vs. Amelie
kronika 202. patuljak kojeg sam u vremenima tranzicije poslala da putuje svijetom - danas se javio.  ... nikad nije bilo ovako lako ne pisati o jednom, a misliti na drugo. nekad je bilo lako posve treće; ljubiti jedno, a pisati isto to, pa spojiti dva zla u gore - imati silnu potrebu za sve reći i savršeno se kajati poslije. nekad je bilo lako zavjetovati se na nemir pogrešnom biću. danas je drukčije... moja radna soba je ujutro ista ona koju navečer ostavljam, a kada me pitaju odakle sam ovaj put, priznajem jedino to da sam otišla daleko; tessa koju sam u vremenima tranzicije poslala da putuje svijetom - još se nije javila. vjerojatno više ne sreće likove koji ne žele ništa, a ukrast će joj sve. vjerojatno piše jedno, a ljubi drugo. jednom kad se vrati... spremna sam prizvati mjesečinu da pokaže njene prave boje. sutra ću i ja na put. Amelie ______________________________________________________________________________________________________________________________ |
nježnost
(mali rječnik zaboravljenih osjećaja)
 kad dižeš bedeme ne možeš ih dignuti samo protiv lošeg. jednom kad staviš oklop i uzmeš štit, neprobojna si i za ono drugo. nježnost... sjećaš se toga? tessa k |
Kad kradem jer lažem
...o nadi  ugledala sam je jučer na blogu koji je dio moje jutarnje rutine i morala sam je imati jer je skrivala priču u sebi, (a bez pouke k tome) pa sam je ukrala bez pitanja jer nitko ne pita prije nego ukrade, mislim, nije lud... pa ni one koje se vječno pitaju, a jesu... pa sam joj naudila... tražeći u njoj ono čega nema, oh, so very me... pa sam njoj izmislila ono što meni nedostaje, okrnjla je... ugradivši sebe u nju, upotrijebila je u svoju sumnjivu svrhu tražeći prstom (kao na satu geografije) svoje potonulo kraljevstvo, svoj rod i broj... našla...na Ničijoj zemlji, upiknula svoj stijeg i razvila zastavu... bijelu i s par kapi parfema previše na mjestu gdje je la sensibilité a fleur de peau najtanja, iz n-tog trnovitog pokušaja... naravno, pa sam (a karmički i to) svoj zločin prisvajanja onda i priznala, pa oprala ruke, kao "nema to ništa sa mnom", a ima baš sve, kao baš sve u mom životu... i na koncu je stavila ovdje u svoj vlastiti Hall of fame dovoljno neuračunljivu da ispuni moj jedini kriterij, pa bude uračunata u ono što meni vrijedi. (mislim da sam možda previdjela pouku...) tessa k ______________________________________________________________________________________________________________________________ |
Cabaret... na brani jučer podvlačim liniju; eto, nemam se više oko čega pošteno ni rasplakati - pomislim. pa čak ni nad onom prošlosti koja je uvijek bila zicer. jer dok je raspredam iz najdublje u tu skoriju, ključniju… pitam se hoću li se kad jednom dođem do nje moći samoraniti sjećanjem... zadrhtati glasom na onim mjestima koja su donedavno bila rezervirana jedino za plač. pa zaključim da - teško, a onda opet, pomalo tužno i sukladno sebi taj dobitak proglasim oduzimanjem... od sebe. a onda jutros dok guglam mjesta za provesti praznike u sredini obrazovnog razdoblja, između dva južna klika, najednom osjetim kako stojim na vlastitoj brani. pa dok pola sata kasnije vozim preko brda u smjeru ureda, u okviru obavezne jutarnje hands free konferencije s najboljom prijateljicom iz djetinjstva, kažem; - gle, prvo sam zaključila da više nemam zbog čega ni zaplakati, a onda sam se jutros osjetila kao da stojim na brani sebe. koja samo što nije… tu se ugrizem za usnu, pa napustim sliku Kolorada zadržanog Hoover Damom i radije kažem nešto drugo jednako tekuće; -aj izađi s nama u subotu. moraš napokon upoznati M. i V... a i nas dvije se nismo dugo vidjele. a onda se ohrabrena ipak još jednom vratim na branu... vrckavije; - a nisi mi već dugo ni suze brisala, jeldadada? i iako spada u one koji će mi znati obrisati oči tako da opet progledam kad plima preuzme svu moju nutrinu i voda se digne toliko da od sebe više ne vidim van, ona kaže dvije nijanse ozbiljnije: - znaš, ti si jedina osoba protiv čijih suza ja ne mogu ništa. pitam je: - zašto? - zato jer ću sa svakim drugim naći neki kut gledanja koji dotični nije razmotrio, pa ga prodrmati, i reći mu… gle, ovo nisi vidio… ali s tobom... s tobom znam da si ti u toj svojoj glavurdi i tako već sve razradila i sve ti je jasno, i imaš još i tri dodatna aspekta bonus, ali tvoje suze su svejedno uvjerljivije od svih mogućih proturazloga i rješenja… tvojim suzama jednostavno nema pomoći. onda dodaje kroz smijeh: - znaš… gledala sam jučer s klincima Cabaret opet. i znaš kad se ona židovka rasplače, a Liza... Sally je li, znaš kakva je Sally; stalno nešto blebeće, blebeće čitav film, baš kao ja, uglavnom, ova se rasplače, a Sally ostane bez teksta. ono, zabetonira se. i ne zna što. e, to sam ti ja s tvojim suzama. smijemo se sad obje. smijemo se jako i slatko. onda ona kaže: - jedva čekam subotu. ja kažem: - Cabaret... a mislim... možda jesam na brani sebe. ali na njoj je i vrtuljak. tessa k |
SKROZ SAM POP... obitelji je nekoliko, ljeto je prošlogodišnje, igramo s klincima pantomime na plaži. "na knjige"... i krenuli smo iz odgojnih pobuda i blago roditeljski, ajmoreć... Vlak u snijegu, ili... Knjiga o džungli, ali razvalili su nas. i molim da mi netko objasni kakva je to knjiga - Čudesna krljušt? ili... Suvišan u svemiru, 4 1/2 prijatelja i nestala učiteljica biologije, ili moliću... Zezomljani ?!? no onda je Z. poludio baš - čudesno, biološki, svemirskih razmjera i bez imalo zeze *&%$# i rekao - E ne može tako! Sad igramo prljavo! i onda smo igrali jako PR-LJA-VO; uf recimo... Kronika najavljenog zločina ili... Nepodnošljiva lakoća postojanja i tako... a onda sam ja dobila naslov - Skroz sam popubertetio, i uspjela sam ga pokazati u 3 minute... moliću u 3 (TRI) minute sam uspjela pokazati - Skroz sam popubertetio (može me se iznajmiti) !!! i bili smo van sebe potpuno, od sreće. no svejedno su nas dobili. eto. ... jutros ih gledam, pa svoj život; davni, donedavni, nedavni, tekući... mislim: uskoro su i oni u pubertetu pa će biti lakše. tessa k |
KOREKCIJE
... percepcije
 mislim ja silno volim Franzenove Korekcije, a emotivna sam i oko Franzena ako ću po duši, iako je on onaj koji ne voli emocije "because it takes 600 pages to accurately convey emotion", ali tih 600 strana... e tu je precizno ubo, tih 600 strana za uloviti emociju... e to je i neka moja mjera jer "bilo je to zato, što mislim da se osjećaji ne mogu imenovati", i napisala sam to negdje na šestotinaiprvoj, pa eto kažem; tih 600 strana to je i moja mjera par strana više-manje, ok... više, moja mjera da, ali ja jednom mjerim, jednom siječem, pa taman i da je friday, a ja in love; - ovaj put ne želim loviti osjećaje riječima. a petak je. tessa k |
Come loose your dogs upon me
(your words upon me...) kažem im: - ok... jel' mogu opet pitati nešto? jel' se napokon netko od vas zaljubio? umjesto standardnog i u jedan uglas: - daj mama, što je tebi?, u retrovizoru prvo lovim brzo izmijenjene nijeme poglede, a onda samo njegovo u pol' glasa: - da se nisi usudila reći! ona suučesnički odgovara u svojoj polovici: -ok, ok... ali nemoj ni ti moje. ozarim se. mislim - napokon..., a dok metaforički trljam ruke koje drže volan, naglas (2u1) kažem baš naglašeno uvrijeđena: - sram vas bilo. meni nećete reći? meni !?! a ja sam već bila zabrinuta što je s vama. ja sam već bila zabrinuta da niste normalni. da imam djecu koju ne razumijem... u vašim godinama ja sam bila zaljubljena non stop. ono - stalno. ja nisam znala kako se zovem koliko sam non-stop bila zaljubljena. i vi se sad mene sramite... i vi sad meni nećete reći? da skratim: u malom crnom autu na transferzali gimnastika/ gitara - rekli su. ... na transferzali gimnastika/ gitara dvije priče novijeg datuma koje su ipak kasnile, razdužene su jučer navečer. treća... treća novijeg datuma je naravno ostala neispričana. možda dugujem jednu priču. ne njima u autu. mama je mama, pa i ona koju malo tko razumije. ali možda sebi. možda ovdje. a opet... pročitala sam nedavno jednu Einstanovu misao. kaže: We cannot solve our problems with the same thinking we used when we created them. ono što hoću reći je isto ono što trenutno živim: ne mogu napisati suprotne priče istim riječima kojima sam pisala one prve. ono što hoću reći je isto ono što trenutno živim: tražim druge riječi. ... jednom sam napisala ovo: iz mogućih razloga za riječi ja sam uglavnom izbrisala toplinu. nekim riječima sam je ipak obećala, ali kasnije… onako kako se djeci obeća pas; "jednom"... kad dovoljno poodrastu da se sami o njemu brinu.  (come loose your dogs upon me... by tessa k) iako najiskrenije... ako ovo i jest to "jednom"... ma koliko ja blagoglagoljiva i vična potragama za riječima bila - treća priča je neprepričljiva. tessa k |
QGD U šahu je najvažnije misliti unaprijed, razumiješ… govorio mi je tata majstorski kandidat. Razumijem, rekla sam ja, iako sam i tada s nepunih sedam puno previše mislila, a nimalo mislila unaprijed, sudbinski predodređena na sudbinu jaču od genetike... Pokušavam misliti što bi mi danas gledajući moje životne partije rekao… ti igračice moja mala, vješta si plesačica šahovske ploče, i u tvoju vještinu ja ne sumnjam u vještinu drugih igrača bih mogao, ali postoji ta opasnost da budem proglašen prepotetnim i bahatim ocem, no ljubavi moja, pravila ti slabo idu i nije ti prečesto dosta što kraljica ima najveću slobodu kretanja u čak 8 smjerova, a opet, nisam ja taj koji ti ih je u dobi od šest mogao pojasniti a gospoda kraljevi… poučavanje i nije njihova uloga na ploči, to već i sama znaš. a još i nikad ne znaju siroti s kim igraju dok igraju s tobom… i da je svaki tvoj potez bez plana i pravila... nego im je lijepo u igri pa privučeni sami svjesno žrtvuju neku figuru naivno se praveći da nisu mislili unaprijed, jer uvijek žele još malo uživati… i najlakše ti ukradu neku emociju kad pomaknu nekog topa kriomice dijagonalno, a onda prevrću očima kao da se to dogodilo slučajno… no svejedno… ako pogledaš njihove igre u cjelini, oni životno igraju po pravilima, i ako želiš igrati s njima morat ćeš se jednom ipak prihvatiti priručnika. nema tu vještine i improvizacije, mat je mat, remi je remi, a uzastopni šah daje tek minimalnu šansu da se izvučeš, ili ti matiraš… ipak nije ni njima lako… oni koji žele uopće zaigrati s tobom, sigurno moraju zaboraviti sve naučeno… ti igraš nepredvidljivo; u igri protivniku puno daješ, daješ bez granica, i bez mjere i na to se svi kraljevi vežu kao sljemenski krpelji... postanu napuhani od tvoje energije i krvi, i tromo bubre i uživaju… a uživanje dovodi do opuštanja, no tu je drugi catch… svi se opuštaju osim tebe, koja uvijek postavljaš zamke i sebi i drugima, koja nikad ne spavaš i ne opuštaš se, i još se k tome ne daš matirati, naprosto se ne daš matirati, a remi ti je potpuno ispod časti, i možeš biti jedino u šah poziciji, k tome još dvosmjernoj… a dvosmjerne šah pozicije… toga nema u šahu, draga moja. ti dok igraš htjela bi biti okrunjena... da te se diže u visine, no da istovremeno ima ona nit u tom Kralju koju nikako ne možeš dohvatiti i potegnuti pa da cijeli život imaš što loviti po njemu… on da te ljubi i uzvisuje, ali da ti ipak osjetiš kako ga nemaš cijelog zbog te jebene niti ne deblje od dlake, i da ne posustaje u uzdizanju do nebesa, ali da na nit pazi kao na najveću tajnu i blago… i kad pogledaš, vidiš da je uvijek bilo isto… u času kad bi malo malo zastali i umorili se, tvoj bi se oblak previše približio tlu kao pred ljetnju neveru ili su se jednostavno u jednom, tek u jednom trenutku opustili i ti si ih uhvatila za tu nit i stvar se za tebe krenula namotavati prema kraju, jer eto tako ti igraš iako znaš da se tako ljubav ne može ni tražiti ni tretirati, i da ako tako budeš tražila ljubav, uvijek ćeš je naći i uvijek ćeš je izgubiti, i gledaj, možeš slobodno i nastaviti tražiti, ima boljih i lošijih igrača, jednom te neki možda uspije smoriti, samo pripazi on bi mogao biti muška Tessa pa si onda opet u problemu jer koji tako igraju… uglavnom nemaju titulu a ti dušo koja se ponosno nazivaš kćeri majstorskog kandidata moraš shvatiti da biti kćer majstorskog kandidata… to mila moja nije titula tessa k  (muzejski primjerak... by tessa k) ... ovu sam priču spomenula jučer u ovim prostorima, i onda sam još htjela i kažiprstom uprijeti u nju ali sam shvatila da sam je u jednom od naleta rušenja figura i dramatičnih odlazaka s ovog mjesta - skršila. pa eto... jutros sam ponovno posložila figure u muzejski primjerak. |
PLES NESANICE
pismo uredniku
 Sent: Saturday, March 03, 2012 10:26 AM To: Suzana Subject: Odgovor: bukve, breze, sve po starom ali u koje doba mi to pišeš? mislim, koliko ti uopće spavaš? i koliko to traje? vidi se ples nesanice na tebi, znaš? nije to zdravo. kao što ni umjetnost nije zdrava. pazi da ne pregoriš, svijećo. a to da ćeš zapaliti, ako već ne Moskvu, onda mnoge, to je meni sigurno. Od: Suzana Poslano: 3. ožujak 2012. 11:11 Predmet: RE: Odgovor: bukve, breze, sve po starom Znaš, moja je prijateljica nedavno išla na namještanje prvog vratnog kralješka... i to ti se stručno zove, pazi - "namještanje Atlasa"... i meni je to tako literarno, mitski, poetično zvučalo, tako zatreslo sve moje strune, da sam joj zavidjela... nemaš pojma koliko sam joj zavidjela na tom zahvatu. Nedavno sam potražila pomoć oko tih svojih nesanica. U dijagnozi sam kasnije naišla na: "Od djetinjstva skraćenog prosnivanja". I vidiš ima ta jedna pjesma o kojoj sam puno pisala - Dučićeva "Pesma ženi"... i ja koja imam problem s prioritetima i izborima, e ta pjesma je ono - "moja" prva i jedina, ne što sam ja ta žene iz pjesme, ili sam sebe našla u njoj, nego... "istina je ono što duša prosneva..." razumiješ, taj stih - to je moj život... čitavog života. A to "prosneva", "prosniva"... to je riječ za koju bih se prodala cijela. Pa kud ne bih malo sna? Uglavnom, zavidjela sam si na vlastitoj dijagnozi. A sad mi ti kažeš... "Vidi se ples nesanice na tebi" Mislim... i ta me rečenica kupuje cijelu. Hoću reći... kad imaš takvu nesanicu koja je predivan uvod u radijsku emisiju, kad imaš nesanicu koja ima dijagnozu iz Dučića, kad imaš nesanicu čiji se ples vidi na tebi... mislim, tko bi se protiv takve nesanice uopće htio boriti? (A da nije normalan.) tessa k ... u podlozi ples nesanice |
bosa
... Alisa u još neobjavljenom poglavlju o klecavim koljenima i stizanju na vrijeme.  pomislila je: ako mi pruži pregib svog lakta da sigurnije idem... spotaknut ću se na nizbrdicu. (za svaki slučaj) tessa k ___________________________________________________________________________________________________________________ |
što kako? da su mi te izgatali iz dlana, da su me cijeli život upozoravali, da si me ipak pronašao svojom, da se kajem što sam zakasnila, da si blijed i tuberkulozan i da mi svoja izgužvana pisma kočijama šalješ, da si jak i visok i da mi koljena klecnu svaki put kad me u oči pogledaš, da mi se kad ja zavirim u tvoje oči haljina zacrveni i od stida izgori, da je čitav Nevski Prospekt samo jedna linija tvog dlana, da si besraman i lud, da si pjesnik i nepismen, da mi pričaš na šesnaest naših jezika i dva ruska, da si jako mlad i strašno star, da mi ukradeš sve što imam, da tražiš i ono čega nikad nije bilo, da nađeš, da si sjajnog oka koje ne zalazi i koje zna namignuti, da sve o meni znaš i ništa ne pitaš, da nikad ne staneš da sve o meni pitaš, da pronađeš svaku moju stazu koja bridi, da stazama premrežena svakoj svojoj stazi zavidim, da su mi usne plave dok te nema, da me ne zametneš, da me ne izgubiš, da jurišaš i osvajaš, da mi znaš nanjušiti trag, da si glagol oko mog pupka, da si imenica u mom zagrizu, da imaš znak od rođenja iznad gornje usne... da na njega nikad ne položim prst. eto kako. što tu nije jasno? |
| < | svibanj, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
